Ništa bez kafe

“Kod nas, u Bosni, ništa nema, ne postoji, ne može bez KAFE. Kod nas ti je kafa imenica, zamjenica, pojam bolan.

Završila školu, diplomirala, upisala fakultet, ispisala se sa fakulteta, magistrirala – sjedi, ka’e, da popijemo SLATKU (kafu).
Kupio auto, kuću, stan, bickilo, cvijet, mobitel – sjedi, ka’e, da popijemo SLATKU.
Udala se, zatrudnila, rodila, odgojila – sjedi, ka’e, da popijemo SLATKU.
Čitav dan radila, rintala, prala, kuhala, ode da se odmori – da popije kafu.

Kad se nema šta raditi, kad ti je dosadno, uzmeš džezvu i pristaviš kafu, naravno.
Umro ovaj, umro onaj, povrijedio se, bio kod dr., ne valja nalaz – piješ kafu bez obzira na stanje i situaciju.
Kod nas, jebote, kreneš u bolnicu u posjetu, pitaš: “Treba li šta?”, kaže pacijent: “Treeeeba. Kaaaaaafeeeeeee!”

Ja, sa stomakom do zuba, pred porod, zovem muža: “Kad kreneš u posjetu, ima dole aparat za kafu, pa mi ponesi.”
Muž: “Jednu, jel?”
Ja: “Šta jednu, jebote, termosicu od litar mi donesi! Neću se valjda poroditi, a da kafu nisam popila!??”

Kreneš u goste, ne može bez kese, kesa ne može bez kafe. I to pola kile kafe, jer manja gramaza je sramota.
Kafu piješ da se razbudiš, otrijezniš, dohavizas. Kafu piješ i kad možeš i kad ne možeš.
Meni lično su najdraže one prijateljske kafe. Nazove i kaže: “Hajmo na kafu.” Vratiš se kući ujutro nekad, sve si pio, al’ kafe nisi ni vidio.

Kod nas ti je, bolan, kafa TITO!” ☕

Autor: Esma.

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *